Šansa je tu!
Znate onaj osećaj treperenja u grudima? Ja nisam znala do sada. Čula sam kako ga drugi opisuju ali mislila sam da su to sentimentalne gluposti zaljubljenih. Ja nisam zaljubljena ali osećam ga. Svi veliki koraci obično krenu koračanjem jer ti se ide šetati ali jednom kreneš trčati i sve je kako treba i shvatiš zašto je sve tu gde je. Sve dobije smisao. San ti se ostvari. Možda je varka ali moji osećaji ne lažu. Ovo je nešto veliko. Nešto možda i veće od mene ali ponuda je tu i nikad neću znati ako ne pokušam. Ja jednostavano nisam osoba koja može trpeti neznanje i neizvesnost. Ja ne želim da se pitam do kraja života šta ako......? Ja moram da znam. Uvek sam imala situaciju pod kontrolom a ova mene kontroliše i ja u opšte nisam uplašena. Lepo je znati da je sudbona tu i da je ne mogu ni promeniti ni zaustaviti. Jednostavno se prepuštam otvorenih očiju i oprezna ali najvažnije sretna. Moja šansa je stigla. Ako je samo jedna, ja je neću propustiti!
1 Komentari |
0 Trekbekovi