balerina koja greši
Ušla sam u prosoriju gde su me domarice uputile. Zgrada gimnazije koju sam nekada jako davno pohađala izgledala je veoma nepoznato i drugačije. Na sali za fizičko i dalje su stajala izlizana teška bela vrata. Sa mukom sam ih gurnula. Nisam bila spremna za ono što ću ugledati. Hiljadu nasmejanih, mladih ljudi u svojim baletankama i opremi. Bez mržnje i bez napetosti koju si na drugim audicijama mogao opipati. Niko ovde nije bio da bi jedan drugome oduzeo ulogu. Svi su oni došli da bi jednostavno plesali. Nekad sam i ja bila takva. Dolazila sam na audicije samo da bi mogla pokretom izraziti svoje osećaje, samo da bi prenela nešto prelepo u meni i na druge. Postala sam tužna. Šta mi se to dogodilo? Kada sam postala osoba koju sada vidim u ogledalu. Osoba koja savršeno skoro mašinski izvodi pokrete. Osoba koja se oseća toliko ne savršeno zbog svog savršenstva. Kad sam bila mlađa ja sam plesala jer je to bilo moje sredstvo i način da letim. Da se osećam slobodno i da shvatim koliko su zvezde blizu. Onda sam dobila prokletu glavnu ulogu Daliane u isto imenoj predstavi. Imala sam fantastičnog partnera. Vežbali smo i uživali. Sala nam je postala dom. Baletanke skoro i da nismo izuvali. Došli smo na generalnu probu i odigrali svoj deo puni elana i sa osmehom. Svet je bio pokoren pred nama, činilo nam se. Onda je sve stalo i sve što smo gradili se srušilo dok si trepnuo. Glavni režiser je dreknuo i samo se izderao na nas. Rekao je da to što mi radimo nije igranje. Ubio je svaku nadu i želju u nama i naterao nas da vežbamo danonoćno iste stvari. Te kobne pete noći. Kada smo po devedeseti put rutinski uradili dizanje, pali smo. Ja sam slomila nogu, moj partner je izvrnuo članak. Nijedno od nas nije moglo igrati ali on nas je terao da ustanemo i zajapuren kao da će eksplodirati pretio nam pogledom hladnokrvnog ubice. Jedva smo se podigli sa poda i pobegli u bolnicu. Na premieri su igrale zamene au meni se nešto slomilo. Trudila sam se kao niko do tada. Bila sam jedna od najboljih. Prsti na nogama su mi krvarili, modrice bile svuda po telu a moje ime nije bilo ni najednom plakatu. Posle toga nisam igrala tri godine. Onda sam se vratila. Postigla sam vrhunac i slavu pod nadimkom "Balerina koja ne greši". Ja to nisam žeela. Ja sam želela grešiti jer je to bio dokaz da sam i dalje čovek. Da sam i dalje umetnik. Danas na ovoj audiciji puštaju pesmu uz koju sam napravilea svoje prve baletske korake pre trideset godina. Ona me obuzima i u ogledalu vidim devojku koja samo plaše. Ništa joj više nije važno, samo da plaše. Svet oko nje je nestao i onda vidim njeno lice. To u ogledalu, to sam ja. Balerina koja greši.
8 Komentari |
0 Trekbekovi